Pravo službenosti

Pravo službenosti je stvarno pravo na tuđoj stvari. Postoje stvarne i lične službenosti. Za razliku od stvarnih, broj ličnih službenosti je ograničen zakonom na tri i to pravo plodouživanja, pravo upotrebe i pravo stanovanja. Lična službenost ovlašćuje titulara da tuđe stvari koristi, drži i upotrebljava. Stvarna službenost predstavlja pravo vlasnika neke nepokretnosti (povlasno dobro) da preduzima određene radnje na drugoj nepokretnosti (poslužno dobro) ili da zahteva od vlasnika druge nepokretnosti uzdržavanje od određenih radnje na koje bi ovaj inače imao pravo. Poput prava svojine, i pravo službenosti može se steći na osnovu pravnog posla, odlukom državnog organa i po samom zakonu. Kada se službenost osniva pravnim poslom (ugovor, testament), za nastanak prava potreban je i upis u zemljišne registre (način sticanja). Kancelarija sastavlja ugovore i testamente, i u cilju sticanja prava službenosti zastupa u postupcima pred sudskim i organima uprave. U zavisnosti od toga da li se zahtev sudu odnosi na zaštitu od ugrožavanja prava službenosti ili zahteva za utvrđenje postojanja prava službenosti, strankama su na raspolaganju konfesorna odnosno petitorna tužba.