Svojina

Pravo svojine je najjače pravo na stvari. Ko ima pravo svojine, sa stvari može raspolagati, može je držati i koristiti. Lice može steći pravo svojine po samom zakonu, na osnovu pravnog posla, nasleđivanjem ili odlukom državnog organa. Kada sticalac pravo svojine izvodi iz prava svojine prethodnika postoji derivativno sticanje prava svojine, i pored pravnog osnova (pravni posao, testament) kada su u pitanju pokretne stvari, treba doći i do predaje koja može biti fizička, simbolička ili fiktivna, što predstavlja način sticanja. Kao način sticanja kada su nepokretnosti u pitanju pojavljuje se uknjižba. Kod originarnog sticanja, pravo svojine se izvodi direktno iz činjenica propisanih zakonom (održaj, građenje na tuđem zemljištu, sticanje od nevlasnika, stvaranje nove stvari, okupacija). Kancelarija se bavi sastavljanjem ugovora, testamenata, uknjižbom nepokretnosti, postupcima pred sudom i drugim organima vlasti u cilju sticanja prava svojine. Ukoliko je svojina ugrožena, stranke na raspolaganju imaju nekoliko tužbi, te u zavisnosti od toga da li je došlo do oduzimanja ili uznemiravanja svojine, kao i drugih specifičnosti slučaja mogu izabrati reivindikacionu, publicijansku ili negatornu tužbu.