Osnivanje firme
Postupak pokretanja poslovanja u Srbiji prilično je brz i premda će registracija pred Agencijom za privredne registre, ukoliko su svi uslovi ispunjeni, biti izvršena u roku od nekoliko dana, potrebno je Agenciji priložiti i odgovarajuću dokumentaciju, u zavisnosti od forme koju je lice izabralo za svoje poslovanje, što može donekle usporiti sam proces.
Ukoliko je dokumentacija kompletna, a uslovi za osnivanje ispunjeni, registrator Agencije će doneti rešenje kojim prijavu usvaja i svoju odluku objaviti. Time se stiče pravni subjektivitet (kada je predmet odluke privredno društvo koje ima pravni subjektivitet). Ubrzo po sticanju subjektiviteta, dobija se i PIB (poreski identifikacioni broj), s obzirom da Agencija po službenoj dužnosti podnosi Poreskoj upravi zahtev za njegovo dodeljivanje. Kada je dodeljen PIB, treba otvoriti račun u banci i podneti poresku prijavu.
Forme u kojima se može obavljati poslovanje su: preduzetnik, ortačko društvo, komanditno društvo, društvo sa ograničenom odgovornošću i akcionarsko društvo. Svaki od ovih oblika poslovanja ima svoja pravila i specifičnosti, spram kojih lice koje pokreće posao bira u kom obliku će poslovati, s obzirom na okolnosti u kojima se nalazi.
Ono što je zajedničko za sve navedene forme je da se bave privrednom delatnošću u cilju sticanja dobiti. Imaju registrovano poslovno ime, sedište i pretežnu delatnost, dok su osnovne razlike u obimu odgovornosti i samoj organizacionoj strukturi.
Dok preduzetnik nema status pravnog lica i odgovara za obaveze koje proizilaze iz poslovanja celokupnom svojom imovinom, ostale forme su privredna društva sa statusom pravnog lica čija je imovina odvojena od imovine osnivača i članova.
Prilikom osnivanja, članovi u društvo unose osnivački kapital, koji postaje imovina društva. U nekim slučajevima je zakonom propisan minimalni osnivački kapital, što je u društvu sa ograničenom odgovornošći 100 dinara, dok je u akcionarskom društvu 3 miliona dinara. Ovom imovinom društvo odgovara za svoje obaveze.
Premda ortačko društvo ima svoju imovinu koja je odvojena od imovine ortaka, ortaci odgovaraju za obaveze društva i celokupnom svojom imovinom. Za razliku od ortaka, članovi društva sa ograničenom odgovornošću ne odgovoraju za obaveze društva svojom imovinom, već samo udelom u društvu koji stiču srazmerno visini svog uloga. Kada je u pitanju komanditno društvo, razlikujemo dve vrste članova i to komplementare, čiji je status sličan ortacima u ortačkom društvu, te oni odgovaraju celokupnom svojom imovinom za obaveze društva, i komanditore, čiji je status sličan članovima društva sa ograničenom odgovornošću, pa je njihova odgovornost ograničena na visinu uloga u društvo. Akcionarsko društvo je društvo čiji je kapital podeljen na akcije koje poseduju akcionari. Odgovornost akcionara je ograničena na visinu uloga u društvo, odnosno vrednost akcija koje poseduju.
Svaka od navedenih formi poslovanja ima svoje prednosti. Nekada su, na primer, ličnosti poslovnih partnera, zbog visokog stepena poverenja među njima, bitan faktor prilikom odlučivanja o početku zajedničkog poslovanja, pa im odgovara otežan prenos udela u društvu na treća lica, kao i pravilo da jednom licu pripada jedan glas prilikom odlučivanja. U takvim slučajevima je ortačko društvo adekvatna forma. Nekada je za početak poslovanja potrebno prikupiti veći iznos kapitala, što će biti moguće kroz veliki broj manjih uloga, za šta je akcionarsko društvo adekvatna forma.