Obligaciono pravo

Vanugovorna (deliktna) šteta – odgovornost za drugog, odgovornost preduzeća i drugih pravnih lica

ODGOVORNOST ZA DRUGOG


DUŠEVNO BOLESNI I ZAOSTALI U UMNOM RAZVOJU


Za štetu koju prouzrokuje lice koje usled duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja ili kojih drugih razloga nije sposobno za rasuđivanje, odgovara onaj koji je na osnovu zakona, ili odluke nadležnog organa, ili ugovora, dužan da vodi nadzor nad njim, s tim da se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je vršio nadzor na koji je obavezan ili da bi šteta nastala i pri brižljivom vršenju nadzora.


Lice koje nije sposobno za rasuđivanje ne može odgovarati za štetu koju je prouzrokovalo oštećenom, jer je prilikom prouzrokovanja štete bilo neuračunljivo, odnosno nesposobno da shvati značaj svog dela i da upravlja svojim postupcima. Iz ovog razloga zakon uvodi odgovornost lica koje je bilo dužno da nad njim vrši nadzor.


Odgovornost lica koje je bilo dužno da nad štetnikom vrši nadzor je subjektivna. On odgovara po osnovu krivice, jer nije vršio nadzor koji je bio obavezan da vrši. Krivica se pretpostavlja, te će se on osloboditi odgovornosti ako dokaže da nije kriv, odnosno da je vršio nadzor koji je bio obavezan da vrši, odnosno da bi šteta nastala i pri brižljivom vršenju nadzora.


Ukoliko recimo psihijatrijski bolesnik u bolnici zatvorenog tipa u stanju izazvanom paranoidnom šizofrenijom usmrti drugog pacijenta, neće biti odgovoran za štetu koju je prouzrokovao porodici ubijenog lica, jer zbog duševne bolesti nije bio sposoban za rasuđivanje, već će za štetu biti odgovorno lice koje je bilo dužno da nad njim vrši nadzor.

ODGOVORNOST RODITELjA


Roditelji odgovaraju za štetu koju drugome prouzrokuje njihovo dete do navršene sedme godine, bez obzira na svoju krivicu. Oni se oslobađaju odgovornosti ako postoje razlozi za isključenje odgovornosti prema pravilima o odgovornosti bez obzira na krivicu. Oni takođe ne odgovaraju ukoliko je šteta nastala dok je dete bilo povereno drugom licu i ako je to drugo lice odgovorno za štetu.


Odgovornost roditelja za štetu koju prouzrokuju njihova maloletna deca uzrasta do sedam godina je objektivne prirode. Odgovaraju bez obzira na to da li su krivi. Oslobodiće se odgovornosti ako postoje razlozi za isključenje objektivne odgovornosti, a to su viša sila, radnja oštećenog i radnja trećeg lica. Takođe se oslobađaju odgovornosti i ako je drugo lice odgovorno za štetu nastalu dok mu je dete bilo povereno.


Ukoliko je recimo petogodišnje dete prešlo u komšijsko dvorište i počelo da pali šibice i baca ih u blizini naslaganih bala sena, te se usled takvih radnji zapale bale sena, a požar se proširi i na čardak koji se nalazi pored, za ovakvu štetu odgovaraće roditelji deteta, bez obzira da li su krivi. Ukoliko je u navedenoj situaciji recimo komšija nepromišljeno dao detetu šibice i poslao ga da se igra sa njima, isključuje se odgovornost roditelja, s obzirom da je šteta nastala usled radnje oštećenog.


Roditelji odgovaraju za štetu koju drugom prouzrokuje njihovo maloletno dete koje je navršilo sedam godina, osim ako dokažu da je šteta nastala bez njihove krivice.


Odgovornost roditelja za štetu koju je prouzrokovalo njihovo maloletno dete uzrasta između sedam i četrnaest godina, a s obzirom da sa navršenih četrnaest godina maloletnik odgovara po opštim pravilima o odgovornosti za štetu, odnosno stiče deliktnu sposobnost, je subjektivne prirode. Oni odgovaraju po principu pretpostavljene krivice, što znači da će biti dužni štetu naknaditi ako ne dokažu da je nastala bez njihove krivice. Njihova krivica se odnosi na neispunjenje obaveza nadzora i staranja o deci, usled čega je šteta nastala.


Ukoliko recimo trinaestogodišnji dečak ukrade nož iz svoje kuće i u kasne sate izbode svog vršnjaka i nanese mu teške telesne povrede, roditelji ovog dečaka će biti odgovorni da nadoknade štetu roditeljima povređenog dečaka zbog svoje krivice koja se ogleda u zanemarivanju svojih roditeljskih obaveza usled čega je njihovo dete moglo da se iskrade sa nožem iz kuće, i to u kasne sate.

SOLIDARNA ODGOVORNOST


Ako pored roditelja za štetu odgovara i dete, njihova odgovornost je solidarna.


Maloletnik od navršene sedme do navršene četrnaeste godine ne odgovara za štetu, osim ako se dokaže da je pri prouzrokovanju štete bio sposoban za rasuđivanje. Ukoliko je bio sposoban za rasuđivanje, on će za štetu odgovarati i to solidarno sa roditeljima ukoliko je do štete došlo i zbog njihove krivice.


Tako će za štetu iz prethodnog primera roditeljima ranjenog dečaka solidarno biti odgovorni kako trinaestogodišnji dečak koji je nožem ranio vršnjaka, ukoliko je bio sposoban za rasuđivanje, tako i njegovi roditelji.

ODGOVORNOST DRUGOG LICA ZA MALOLETNIKA


Za štetu koju drugom prouzrokuje maloletnik dok je pod nadzorom staratelja, škole ili druge ustanove, odgovara staratelj, škola, odnosno druga ustanova, osim ako dokažu da su nadzor vršili na način na koji su obavezani, ili da bi šteta nastala i pri brižljivom vršenju nadzora. Ako za štetu odgovara i maloletnik, odgovornost je solidarna.


Za štetu prouzrokovanu od strane maloletnika dok je pod nadzorom škole, staratelja ili druge ustanove odgovara škola, staratelj ili druga ustanova, po principu subjektivne odgovornosti, odnosno pretpostavljene krivice. Oslobodiće se odgovornosti ako dokažu da nisu krivi, odnosno da je nadzor vršen pravilno ili da bi šteta nastala i pri brižljivom vršenju nadzora. Ako je maloletnik koji je štetu prouzrokovao uzrasta između sedam i četrnaest godina, i pritom je sposoban za rasuđivanje, za prouzrokovanu štetu odgovaraće solidarno sa školom.


Ukoliko recimo za vreme malog odmora desetogodišnji dečak naziva drugog dečaka iz svog razreda pogrdnim imenima, a posle toga ga i odgurne, pri čemu ovaj dočekavši se dlanovima o zid zadobije prelome ruku, škola će, uz maloletnog dečaka, ukoliko je ovaj sposoban za rasuđivanje, odgovarati povređenom dečaku za prouzrokovanu štetu, i to po osnovu krivice, jer je propustila da vrši nadzor na način na koji je obavezna.

POSEBNA ODGOVORNOST RODITELjA


Ako dužnost nadzora nad maloletnim licem ne leži na roditeljima, već na nekom drugom licu, oštećenik ima pravo da zahteva naknadu od roditelja, kad je šteta nastala usled lošeg vaspitanja maloletnika, rđavih primera ili poročnih navika koje su mu roditelji dali, ili se i inače šteta može upisati u krivicu roditeljima. Lice na kome u ovom slučaju leži dužnost nadzora ima pravo tražiti od roditelja da mu naknade isplaćeni iznos ako je ono isplatilo naknadu oštećeniku.


Roditelji u ovom slučaju odgovaraju po pravilima o subjektivnoj odgovornosti, odnosno ako se dokaže da su krivi za loše vaspitanje maloletnika, rđave primere i poročne navike koje su preneli na svoje dete, usled čega je ono prouzrokovalo štetu.


Ukoliko je recimo u prethodnom primeru ponašanje dečaka prourokovano usled lošeg vaspitanja od strane roditelja, za naknadu štete povređenom dečaku biće odgovorni roditelji, a ukoliko je štetu naknadila škola, ona ima pravo regresa od strane roditelja.

ODGOVORNOST PO OSNOVU PRAVIČNOSTI


U slučaju štete koju je prouzrokovalo lice koje za nju nije odgovorno, a naknada se ne može dobiti od lica koje je bilo dužno da vodi nadzor nad njim, sud može, kad to pravičnost zahteva, a naročito s obzirom na materijalno stanje štetnika i oštećenika, osuditi štetnika da naknadi štetu potpuno ili delimično.


Ovim članom, pored odgovornosti po osnovu krivice i rizika, zakon uvodi treći osnov odgovornosti, odnosno pravičnost.


Ukoliko recimo štetu prouzrokuje maloletnik uzrasta između sedam i četrnaest godina, koji nije sposoban za rasuđivanje, a samim tim ni odgovoran za prouzrokovanu štetu, za vreme malog odmora dok je u školi, a škola dokaže da bi šteta nastala i pri brižljivom vršenju nadzora i time se i ona oslobodi odgovornosti, sud može na osnovu pravičnosti, a s obzirom na dobro materijalno stanje štetnika i loše materijalno stanje oštećenog, odrediti da štetnik nadoknadi štetu, bez obzira što nije odgovoran.


Ako je štetu prouzrokovao maloletnik sposoban za rasuđivanje koji nije u stanju da je naknadi, sud može, kad pravičnost zahteva, a naročito s obzirom na materijalno stanje roditelja i oštećenika, obavezati roditelje da naknade štetu, potpuno ili delimično, iako za nju nisu krivi.


Drugi slučaj odgovornosti po osnovu pravičnosti zakon uvodi za situaciju kada je štetu prouzrokovao maloletnik uzrasta od sedam do četrnaest godina, koji je sposoban za rasuđivanje, ili maloletnik stariji od četrnaest godina, ali koji nije u stanju tu štetu da nadoknadi, pa će štetu nadoknaditi njegovi roditelji, uzimajući u obzir njihovo dobro materijalno stanje i loše materijalno stanje oštećenika, bez obzira što nisu odgovorni.

ODGOVORNOST PREDUZEĆA I DRUGIH PRAVNIH LICA PREMA TREĆEM
ODGOVORNOST PREDUZEĆA


Za štetu koju zaposleni u radu ili u vezi sa radom prouzrokuje trećem licu odgovara preduzeće u kome je zaposleni radio u trenutku prouzrokovanja štete, osim ako dokaže da je zaposleni u datim okolnostima postupao onako kako je trebalo. Oštećenik ima pravo zahtevati naknadu štete i neposredno od radnika ako je štetu prouzrokovao namerno.


Za prouzrokovanu štetu od strane zaposlednog u preduzeću, koja je nastala u vezi sa radom, preduzeće odgovara po principu subjektivne odgovornosti, i to pretpostavljene krivice. Krivica se odnosi na rad zaposlenog, odnosno preduzeće se može osloboditi odgovornosti dokazujući da je zaposleni postupao kako je trebalo.


Recimo neko lice koje je automobilom uletelo u rupu na putu koja je bila iskopana od strane izvođača radova, ali usled nepažnje šefa gradilišta ne i propisno obeležena, ima pravo na naknadu štete od strane preduzeća koje izvodi radove. Oštećeni ne bi imao pravo da traži naknadu štete od šefa gradilišta, s obzirom da je on neposredno odgovoran samo u slučaju namere.


Ukoliko preduzeće naknadi štetu, koju je zaposleni u vezi sa radom prouzrokovao trećem licu namerno, ili krajnjom nepažnjom, ono ima pravo regresa prema radniku.


Prethodno navedenim odredbama ne dira se u pravila o odgovornosti za štetu koja potiče od opasne stvari ili opasne delatnosti.


Za prouzrokovanu štetu od strane zaposlednog u preduzeću, koja je nastala u vezi sa radom, a potiče od opasne stvari ili opasne delatnosti, preduzeće odgovara po principu objektivne odgovornosti, bez obzira na krivicu, odnosno potrebno je samo dokazati postojanje štete u vezi sa opasnom stvari, dok se uzročnost pretpostavlja.

ODGOVORNOST DRUGIH LICA


Pravila o odgovornosti preduzeća se primenjuju i na druge poslodavce u pogledu odgovornosti za štetu koju zaposleni koji kod njih rade prouzrokuju u radu ili u vezi sa radom, a lice koje je oštećeniku naknadilo štetu koju je zaposleni prouzrokovao namerno ili krajnjom nepažnjom ima pravo od tog zaposlenog zahtevati naknadu plaćenog iznosa u roku od šest meseci od dana isplaćene naknade.


Ovim članom se odgovornost proširuje sa preduzeća na sve ostale poslodavce, odnosno pravna ili fizička lica koja zapošljavaju radnike, a kao i kod preduzeća, i kod drugih poslodavaca je odgovornost subjektivna, odnosno zasniva se na krivici, i to pretpostavljenoj, osim u slučaju kada šteta prouzrokovana od strane zaposlenog, u vezi sa radom potiče od opasne stvari ili opasne delatnosti, kada poslodavac odgovara po principu objektivne odgovornosti, bez obzira na krivicu.

ODGOVORNOST PRAVNOG LICA ZA ŠTETU KOJU PROUZROKUJE NjEGOV ORGAN


Pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih fukncija, dok pravno lice, ako za određeni slučaj nije što drugo u zakonu određeno, ima pravo na naknadu od lica koje je štetu skrivilo namerno ili krajnjom nepažnjom, a koje zastareva u roku od šest meseci od dana isplaćene naknade.


Odgovornost pravnog lica za štetu koju prouzrokuje njegov organ je objektivne prirode. Da bi došlo do naknade štete, potrebno je dokazati kako postojanje štete, tako i uzročnu vezu između radnje organa pravnog lica i nastale štete, koja se za razliku od odgovornosti za štetu od opasne stvari ili opasne delatnosti ne pretpostavlja.


Ukoliko je recimo neko lice u krivičnom postupku lišeno slobode, pa se ispostavi da je lišenje slobode bilo neosnovano, jer je postupak pravnosnažnim rešenjem obustavljen, država ovom licu odgovara za štetu koju je njen organ prouzrokovao u vršenju svoje funkcije.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *